Konj se plaši u vožnji i na terenu: rad s plašljivim konjem

Plašenje je refleks, ne odluka. Konj vidi široko, ali slabo procjenjuje detalj i dubinu, a periferni pokret mu mozak automatski tumači kao opasnost. Skok u stranu dogodi se prije nego što je stigao razmisliti.

Zato nema smisla kažnjavati plašenje. Kaznom povezuješ strašni objekt s neugodom i sljedeći put je reakcija jača. Cilj je da konj nakon prve reakcije brzo prijeđe iz refleksa u razmišljanje.

Tri stvari najviše pomažu. Prva je posao za noge. Kad se konj prestraši, umjesto stiskanja daj mu zadatak: nekoliko koraka u stranu, savijanje, krug. Time mu vraćaš fokus na tebe.

Druga je izlaganje bez prisile. Kod kuće radi s ceradom, kišobranom, kantom, prometnim čunjem. Ne guraj konja u objekt nego mu daj vremena i uvijek ga vodi natrag prije panike. Konj koji je naučio da neobične stvari ne bole postaje puno mirniji i na terenu.

Treća si ti. Ako se stisneš prije mjesta na kojem se konj uvijek plaši, ti si prvi najavio opasnost. Diši, gledaj naprijed, pusti uzde da žive.

Za promet posebno radi na tome da konj miran stoji dok nešto prolazi. Prvo iz daljine, s mirnim konjem u društvu, pa tek onda bliže i sam.

Konj se nikada neće prestati plašiti do kraja. Ali može naučiti da se, kad se prestraši, vrati k tebi umjesto da pobjegne od tebe.