Mikrogestovi: rečenice koje ne čujemo

Konji komuniciraju najviše kroz sitne pomake koje čovjek u početku uopće ne primjećuje. Položaj ušiju, položaj vrata, napetost mišića oko očiju, usmjerenost ramena i kukova, ritmičko širenje nozdrva i promjena tempa hoda.

Drugi konj te signale čita kao potpuno jasne rečenice. Priđi. Odmakni se. Pusti me. Nisam siguran. Opasnost. Sve je u redu. Za nas su ti signali gotovo neprimjetni, za konja su glasni kao izgovorene riječi.

Isto vrijedi i obrnuto. Ono što čovjek smatra tihim signalom, za konja je vikanje. Ono što čovjek doživljava kao mali pokret, konj tumači kao veliku promjenu. Zato se u radu često događa da konj reagira na nešto što uopće nismo namjeravali poručiti.

Učenje mikrogestova je zapravo učenje promatranja. Predlažem vježbu bez ikakvog zadatka. Stani uz ogradu i deset minuta samo gledaj krdo. Bez telefona, bez plana. Nakon nekoliko takvih sesija počet ćeš vidjeti razgovore koji su cijelo vrijeme bili pred tobom.