Separacijska anksioznost kod konja: kad ne može ostati sam

Konj koji panici kad ostane sam nije razmažen. Za konja je krdo doslovno sigurnosni sustav. Sam konj u prirodi je mrtav konj, i taj instinkt nije nestao zato što ima boks i pokrivač.

Znakovi su jasni: vrištanje, trčanje uz ogradu, znojenje, odbijanje hrane, nemogućnost koncentracije na tebe. U tom stanju konj ne uči ništa, pa nema smisla tražiti trening.

Rješenje je postupnost. Odvoji konja na udaljenost i vrijeme koje još podnosi, makar to bilo deset metara i trideset sekundi. Vrati ga prije nego što panici. Sljedeći put malo dalje, malo dulje. Ako pretjeraš, vraćaš se tjedan dana unatrag.

Drugi dio je da ti postaneš dio njegove sigurnosti. Ako je uz tebe rad miran, jasan i predvidiv, tvoja prisutnost počinje zamjenjivati krdo. Zato u K3P prvo gradim komunikaciju i povjerenje, pa tek onda tražim samostalnost.

Treći dio su uvjeti držanja. Konj koji ima stalan kontakt s drugim konjima, dovoljno ispaše i kretanja, mnogo lakše podnosi kratka odvajanja od konja koji je izoliran pa naglo izveden.

Nemoj kažnjavati vrištanje. Ono nije neposluh nego poziv. Kažnjavanjem samo dodaješ strah na strah.

Realno očekivanje: kod ozbiljnih slučajeva računaj na nekoliko mjeseci strpljivog rada. Ali napredak se vidi već u prvim tjednima, u sitnicama: spuštena glava, uzdah, prvi zalogaj trave dok je odvojen.